U subotu, 23. studenoga 2019., u Velikoj dvorani Hrvatskoga novinarskog društva u Zagrebu, u organizaciji Hrvatsko-indijskoga društva i Veleposlanstva Republike Indije u Zagrebu, svečano je obilježena 550. godišnjica rođenja Guru Nanaka, utemeljitelja sikizma.

Guru Nanak rođen je 15. travnja 1469. na sjeveroistoku Indije, u mjestašcu Talwandi Rai Boe (koje će po njemu kasnije biti nazvano Nanakana Sahib, današnji Panjab u Pakistanu), u hinduskoj obitelji, a umro je 22. rujna 1539. Utemeljitelj je sikizma i prvi od deset Gurua Sikha.

Odmalena bio je posebno dijete, isticao se svojim ponašanjem i mudrošću. U dobi od trideset godina zaronio je u rijeku i nakon trodnevna ronjenja doživio je svoje duhovno prosvjetljenje. Puno je putovao, na sve strane svijeta (Tibet, Šri Lanka, Bengal, Meka i Bagdad), propovijedajući nova učenja, pa su ga njegovi sljedbenici zvali „guru“ (duhovni učitelj). Protivio se sukobima između hindusa i muslimana, pa otuda i njegova izreka: „nema hindusa, nema muslimana“. Svi se oni zajedno časte i slave ‒ javno jedu i piju.

Guru Nanak širio je poruku ljubavi prema Bogu, društvenoj pravdi i slobodi. Njegovih devet nasljednika institucionaliziralo je religiju sika. Deseti je bio Guru Gobind, koji je proglasio Guru Granth Sahib (Svetu knjigu Sikha) i zajednicu iniciranih sika (Guru Khalsa Panth), koja se zalaže za provođenje osnovnih načela sika: istinu, produktivni rad i duhovnost, pa je tako stvorena nova religija.

Guru Granth Sahib napisana je takozvanim gurmukhi pismom, na raznim jezicima: punjabi, sanskrit, boipuri i perzijski. Sveta knjiga ove je godine po prvi puta stigla u Hrvatsku, pa su nazočni imali prigodu vidjeti ceremoniju njena otvaranja i čitanja na jeziku panjabi. Čitanje Svete knjige sudionici skupa osnažili su nošenjem obveznih pokrivala za glavu, narančastih marama i „bosih nogu“.

Svečanost ceremonije otvorio je predsjednik Hrvatsko-indijskog društva, gospodin Joginder Singh-Nijjar, a nazočnima se obratio i gospodin Arindam Bagchi, veleposlanik Republike Indije u Zagrebu.

Na hrvatskome jeziku, dijelove Svete knjige preveo je i nazočnima pročitao tajnik Hrvatsko-indijskoga društva, gospodin Robert Bulat:

„Bog je jedan, svagdje i u svakom. On je istina. Besmrtan, stvoritelj, bez straha, bez neprijateljstva, nerođen i samostvoren. To razumijevanje dolazi milošću duhovnoga učitelja. Bog je bio istina u početku i u svim vjekovima. Nanaku, On je istina sada i bit će tako zauvijek. Samo misleći o Bogu, ne možemo ga razumjeti, čak i da razmišljamo nebrojeno puta. Čišćenje tijela ne može očistiti um.

Šuteći, um nije zadovoljan sve da i jest stalno zamišljen. Želja za Bogom nije utažena. Znanje Boga nije dobiveno, premda čovjek učio relevantnu svjetsku literaturu. Ako imamo bezbrojnu mudrost, čak ni to ne pomaže nam shvatiti Boga. Dakle, kako znati istinu i kako otkloniti naše sumnje? Nanak kaže, rješenje je ostati unutar Božje volje.

Njegova neizreciva volja stvara sve oblike. Njegovom voljom stvaraju se živa bića i njegovom voljom stječu čast. Usponi i padovi, veselja i tuge njegova su volja. Neki, po njegovom nalogu, imaju blagoslov i oprost. Drugi, po njegovom nalogu, lutaju besciljno i vječito. Svatko je podređen njegovoj zapovijedi. Nitko nije izvan njegove zapovijedi. Nanak kaže, onaj koji razumije njegovu naredbu, njegov ponos i uobraženost nestat će, a poniznost razvit će se.

Jedino oni pjevaju o njegovoj veličini, koji imaju moć pjevati. Neki smatraju njegove darove znakovima njegova bivstva i pjevaju o njegovoj hvali. Neki pjevaju o njegovoj slavi nakon što opaze njegove uzvišene odlike. Neki pjevaju o spoznaji postignutoj o njemu teškim i mudrim učenjima. Neki pjevaju impresionirani činjenicom da stvara, a onda uništava. Neki pjevaju impresionirani činjenicom da Bog ima moć oduzeti život, a poslije ga također vratiti. Neki pjevaju da se Bog čini tako veoma daleko. Neki pjevaju da ih gleda. U njegovoj su prisutnosti.

Ima mnogo onih koji pjevaju njegovo hvaljenje. Bog nastavlja davati, iako primatelji mogu postati umorni od primanja. Stoljećima ljudi jedu i piju njegove zalihe. Gospod postavlja sve u svojem sustavu. Nanaku, Bog prebiva u radosti i bezbrižan je.

Istinit je Gospod. Istinito je njegovo ime. Ljudi govore glasno njegovo ime s velikom ljubavlju. Gospod jedino razumije jezik ljubavi. Narodi mole, prose i traže njegove dobrote. Davatelj ispunjava njihove želje. Kad sve dolazi od njega i on daje, onda što je naše da nudimo njemu i pođemo u njegov dvor, odemo u njegovu blizinu? Što da kažemo da nas, kad čuje, počne ljubiti? Rano ujutro razmišljajte o važnosti istinita imena. Kazujte njegovo ime.“

Za Hrvatsko-indijsko društvo pripremila: mr. sc. Barbara Bulat