U četvrtak, 19. prosinca 2019., u HKD Napredak, Bogovićeva 1, Hrvatsko-indijsko društvo i Hrvatski gospodarski ekološki klub MIR organizirali su božićni i novogodišnji međuvjerski susret.
Operna pjevačica Arijana Gigliani Philipp i gospodin Antonio Ceković na klaviru otvorili su susret izvedbom božićne pjesme Ave Maria, a bhajan bend izveo je skladbu Tvoje vrijeme prolazi.
Prvi govornik i predsjednik Hrvatsko-indijskoga društva, gospodin Joginder Singh-Nijjar, podijelio je s nazočnima siksku mudrost: “Ako je naše tijelo tkanina, pokrivena je prividima. Ako je obojena, boje je pohlepe. Bog nije zadovoljan takvim životom. Čovjekov život trebao bi biti žrtva Bogu, a njegova duša mora se uvijek sjetiti Boga. Ako se tijelo mora obojiti, neka se oboji Božjim imenom i neka nas Bog blagoslovi poniznošću i skrušenošću.”
Hrvatski arhiepiskop, Aleksandar Ivanov, naglasio je da je najdublje skrivena tajna u suvremenoj demokratskoj Hrvatskoj ona da je nekad postojala pravoslavna crkva Hrvata. Karlovačka mitropolija sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima (koji postaju dio Srbije tek 1946.), bila je zapravo pravoslavna crkva hrvatskoga kraljevstva ili modernije – Hrvatska pravoslavna crkva, čija je dijeceza baš teritorij Trojednice i koja je dobila autokefalnost od carigradske patrijarhije 1707. godine. Postojala je više od 200 godina i nikad nije donijela odluku o pridruživanju novonastaloj crkvi u Kraljevini SHS. Karlovački arhiepiskop nosio je titulu patrijarh hrvatski, kojega je imenovao ban Hrvatske, a njegov izbor potvrđivao car. Godine 1942. obnovljena je Hrvatska pravoslavna crkva i u samo tri mjeseca dobila je priznanje od carigradske patrijarhije i većine pravoslavnih crkava. Po završetku II. sv. rata, Hrvatska pravoslavna crkva uništena je od jugoslavenskih komunista ubijanjem cijeloga klera i dijela vjernika. Današnje hrvatsko društvo vrlo pozitivno prihvaća obnovljenu Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Na njezinim skupovima prisutni su i zajedno mole za dobrobit hrvatskoga naroda i pravoslavci i katolici, što je pravi ekumenizam na djelu neviđen u Hrvatskoj u zadnjih 100 godina.
Glavni imam zagrebački, Hafiz Aziz efendija Alili, objasnio je da polazeći od konstitutivne i interpretativne tradicije, muslimani u svojoj vjeri i praksi od vremena Poslanika, a.s., do danas priznaju prava drugima na slobodno vjerovanje i manifestiranje vjere. To pravo im je dao Uzvišeni Bog, jedno je od zaštićenih vrijednosti u šerijatu, a primjenjivano je ovisno od društvenih i povijesnih okolnosti u kojima su muslimani živjeli s drugima. Islamska zajednica otvorena je za vjerski dijalog napose sa predstavnicima monoteističkih religija (kršćanstvom i judaizmom), ali također smatra da ne treba organizirati zajedničke molitve pripadnika različitih religija, s obzirom da su ta pitanja doktrinarnoga i obredoslovnoga, a ne znanstvenoga ili dijaloškoga karaktera. Islamska zajednica posebno osuđuje pojedince ili skupine koje se pozivaju na islam u vršenju terorističkih akata. Oni ne predstavljaju islam niti muslimane svijeta i svojim aktima pored nasilja nad žrtvama svojih akata vrše i nasilje nad muslimanima i islamom. Poznato je kakve su katastrofalne posljedice u prošlosti proizvedene putem predrasuda, teorija zavjere i navodima o odgovornosti cijelih etničkih ili vjerskih skupina. Neophodno je uvijek individualizirati odgovornost.
Kao predstavnica židovske religije, mr. sc. Julija Koš, podijelila je s nazočnima svoja radna iskustva. Kao stručnjakinja za židovske studije volonterski drži predavanja skupinama učenika različitih uzrasta, koji u okviru svoje terenske nastave posjećuju njezinu vjersku zajednicu, Bet Israel. Navela je dojmljiv primjer dječaka koji je postavio pitanje zašto je Bog dozvolio da postoji toliko različitih religija, pa se onda njihovi sljedbenici međusobno mrze. U životu i radu ona sreće mnogo i loših i dobrih primjera o odnosu šire populacije prema Židovima i židovstvu. Kao najveći problem društvenog antisemitizma vidi proširenost osjećaja da su Židovi mistični, umnogome drukčiji od ostalih naroda među kojima žive, čak da su stranci i nakon što u Europi kao zajednica žive mnogo dulje od većine europskih naroda, još od rimskoga doba. Učenici u školama primaju poduku o židovstvu, ali često ne o stvarnom životu Židova, već o onome što opisuju biblijski tekstovi, nastali prije 2000 godina. Stoga antisemitizam nastaje iz neznanja, jednako kao i svaka mržnja protiv neke religije ili nacije.
U svom kratkom izlaganju predstavnik Katoličke Stare Crkve, dr. sc. Stjepan Murgić, dao je osvrt na članak Srećka Radovića: James Cooper i Hrvati, objavljenoga 8. 12. 2019. na portalu Hrsvijet.net. Uz kritiku Cooperove metodologije Radović iznosi fascinantnu činjenicu: vedske himne svaki pravi čakavac razumije više od 60 posto (teksta u transkripciji). On prahrvatski jezik, koji prethodi ranom sanskrtu, naziva HARAvača i analizira transformacije riječi HARA, pod utjecajem semitskih jezika i pisma, tijekom prodora staroarijske civilizacije prije 5-6 tisuća godina od Indije sve do Irske. Tako se ime HARAvat − Hrvat pojavljuje u Bibliji, u Starom zavjetu više od 36 puta u obliku Horiti i Huviti. Riječ HARA na sanskrtu znači Božja, unutrašnja stvaralačka energija iz koje ekspandira sav materijalni i duhovni svijet, sva sveta trojstva, sve vidljivo i nevidljivo. Osho Rajneesh iz Upanišada rabi termin ONO, ljudskomu umu neshvatljivo, u što vjeruju sve jednobožačke religije. Riječ HARA je nosiva riječ imena praarijskoga naroda HARAvat, praarijske države BHARAtavarsa i epa MahabHARAta. Dr. Murgić napomenuo je da je prvu gramatiku sanskrta sastavio Hrvat, franjevac Filip Vezin, u 18. st. Riječ HARA se pojavljuje i u iranskom kulturnom krugu. U izvornom Vendidadu piše: „Među 10 najboljih zemalja i prijestolnica stvorio sam Ja, mudri gospodar Ahura Mazda, lijepu HARAuvatis. Stvorih ovu zemlju na muku pogubnomu zloduhu Angra Manju. To je moje djelo ljuto i nepomirljivo. Ono će smrt uništiti.“
Svoje govore održali su i predsjednik Hinduističke vjerske zajednice Hrvatske, gospodin Swami Vivek Puri, predstavnik Rimokatoličke crkve, mons. Zvonimir Sekelj, predstavnici Baha’i zajednice Zagreba, gospodin Vlado Mihoci i gospođa Sonja Mrzlečki te predsjednik savjeta Udruge hrvatski gospodarski ekološki klub MIR, gospodin Petar Perkušić.
Na kraju susreta, predsjednik Društva prijatelja glagoljice, gospodin Darko Žubrinić, darovao je dva portreta Mahatme Gandhija, djelo hrvatskoga slikara Kristiana Krekovića, Hrvatsko-indijskomu društvu i Veleposlanstvu Indije.
Pripremio: Robert Bulat, tajnik, Hrvatsko-indijsko društvo