Predsjednica Hrvatsko-izraelskoga društva održala predavanje o povijesti Židova u Hrvatskoj i Indiji

Hrvatsko-indijsko društvo organiziralo je predavanje mr. sc. Julije Koš, predsjednice Hrvatsko-izraelskoga društva, o povijesti Židova u Hrvatskoj i Indiji, u četvrtak, 27. veljače 2020., u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu.

Julija Koš rođena je 1953. u Splitu. Nakon osnovne škole završila je petogodišnju Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju (1978.) i bibliotekarstvo (1985.), a magistrirala je društvene znanosti s područja informatologije (1998.), sa specijalizacijom iz knjižničarstva. Od 1983. do 1992. vodila je knjižnicu Hrvatskih željeznica, a od 1992. do 2011. kao specijalna knjižničarka vodila je knjižnicu Židovske općine Zagreb. Osnovala je i vodi informacijsko-obrazovni centar Hatikva, s glavnim ciljem širenja znanja o židovstvu među širom populacijom, s namjerom da se moguće pojave antisemitizma smanje i uklone. Ta društvena aktivnost dovela je krajem 2018. do izbora Julije Koš na četverogodišnji mandat predsjednice Hrvatsko-izraelskoga društva. Dugogodišnja je vanjska suradnica Yad Vashema, s 55 slučajeva proglašenih hrvatskih Pravednika tijekom dva desetljeća rada u Židovskoj općini Zagreb. Julija Koš je dugogodišnja predavačica pri više stručnih ustanova, kao i u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel, na teme iz židovskih studija, povijesti i sociologije religije, te antropološke povijesti. Autorica je brojnih članaka s područja židovskih studija u židovskoj periodici i u leksikografskim izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, redaktorica je, urednica i autorica više knjiga s istoga područja.

Predsjednica Koš kazala je da se povijest Židova može pratiti u Indiji do drevnoga doba, kada je židovstvo u Indiju dospjelo kao jedna od prvih vanjskih religija. Većinom se do danas sačuvala usmena predaja tih zajednica da potječu iz doba stare židovske države: od današnjih sedam skupina židovske tradicije u Indiji, neke tradicijski temelje svoj boravak još od vremena biblijskoga Kraljevstva Jude, dok druge svoje podrijetlo tumače kao nastavak 10 „izgubljenih izraelskih plemena” i slično. Za razliku od mnogih drugih dijelova svijeta u kojima su živjeli, Židovi nisu u Indiji nikada osjetili antisemitizam, dapače, u prijateljskom okružju usvojili su mnogo indijskih kulturnih posebnosti. Brojčani vrhunac te su zajednice dostigle sredinom 1940-ih godina, s ukupno oko 20 000 pripadnika, nakon čega im je broj počeo rapidno padati od 1948. i uspostave moderne židovske države, kada su mnogi pripadnici židovskih zajednica učinili „alija” ili povratak u staru domovinu. Danas indijske židovske zajednice broje oko 5 000 osoba, neke se drže samo starih tradicija, druge su prihvatile moderne židovske misionare, koji tim zajednicama donose uglavnom klasičnu ortodoksiju.

Židovi su kao nacionalna manjina dali prinos hrvatskomu gospodarstvu, znanosti i kulturi mnogostruko veći nego je njihov udio u populaciji. Korijene židovskih zajednica na hrvatskim područjima moguće je dokumentirano pratiti do antičkoga doba. U rimsko doba židovska zajednica bila je stalno nastanjena u Saloni pored današnjega Splita. I u kontinentalne hrvatske krajeve dolazili su Židovi već tijekom rimskoga doba, zajedno s rimskim vojnim postrojbama, uglavnom kao liječnici i trgovci. Velikim općim društvenim promjenama s početkom srednjega vijeka, Židovi uglavnom nestaju sa scene europskih događanja. U doba renesanse javit će se na istočnom Jadranu ponovno prva stalna židovska naselja, u Dubrovniku, kao neovisnoj republici, te kao posljedica izgona Židova s Pirenejskoga poluotoka, krajem 15. stoljeća, i u Splitu, s drugom i trećom najstarijom očuvanom aktivnom europskom sinagogom. U kontinentalnim krajevima mali broj naseljenih Židova u 13. i 14. stoljeću svojim stručnim zanimanjima pogodovao je razvoju trgovine i gospodarstva, ali jačanjem crkvenoga utjecaja na društvo, javljaju se pritisci, a zatim od sredine 15. stoljeća i progoni i izgoni židovskih zajednica. Modernizacijom političke doktrine, od kraja 18. stoljeća Židovi se ponovno smiju naseljavati, ali jednaka građanska prava dobili su tek 1873. Početkom 20. stoljeća počelo je kratko „zlatno doba” židovske zajednice u Hrvatskoj. U Zagrebu su Židovi činili 4 posto, a u Osijeku čak 8 posto stanovnika, djelovalo je 11 rabina, te četiri židovske škole. Židovi su sudjelovali u svim zanimanjima, ali bavili su se najčešće trgovinom na veliko i malo. Nastupila je uskoro druga generacija: djeca prvotnih doseljenika, školovana na visokim školama za intelektualna zanimanja. Židovi su postali snažno akulturirani i utjecajni u hrvatskom društvu. Godine 1931., u Zagrebu je živjelo 12 315 ili čak 6,63 posto Židova, u Osijeku i Varaždinu bilo ih je oko 10 i više posto, u Čakovcu gotovo 15 posto, a u nizu manjih gradova oko 5 posto. Državni poredak sprječavao je antisemitsko organiziranje, ali u okolnostima fašističke vlasti u nekim zemljama i početka Drugoga svjetskoga rata u Europi, Jugoslavija godine 1940. donosi prve antisemitske zakone. Nakon okupacije i raspada Jugoslavije u travnju 1941., postojanje Nezavisne Države Hrvatske (1941.- 1945.) označeno je teškim zločinima i progonima Židova prema ustaškim rasnim zakonima. Dio Židova sudjelovao je aktivno u partizanskoj oslobodilačkoj borbi, a malobrojni spašeni preživjeli su uglavnom pod zaštitom partizana i bijega na područje bez progona. Nakon što je godine 1948. osnovana država Izrael, visoki postotak desetkovane židovske zajednice iz cijele Jugoslavije seli se tamo. Ostali su dijelovi zajednice više vezani uz novu socijalističku državu, te su nakon 1945. nastojali obnoviti dio židovskoga života i tradicije. Do sada se tijekom više desetljeća, pa i nakon ponovnoga ratnoga raspada Jugoslavije i uspostave Republike Hrvatske godine 1991., mali ostatak židovske zajednice trudi održati vjerske i kulturne tradicije u ne uvijek idealnim političkim i društvenim okolnostima. Smatra se da u Hrvatskoj danas živi oko 1 700 Židova.

Pripremio: Robert Bulat, tajnik, Hrvatsko-indijsko društvo