Prof. dr. sc. Davor Pavuna održao predavanje “Majka Indija i mi”

U četvrtak, 25. travnja 2019. u Velikoj dvorani Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu nazočili smo iznimnom predavanju Majka Indija i mi, prof. dr. sc. Davora Pavune, u organizaciji Hrvatsko-indijskoga društva, Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak.

U ime domaćina, tristotinjak slušatelja, “formalni i manje formalni prijateljsko-indijski auditorij”, pozdravio je redoviti profesor Ljubomir Miščević, prenijevši i pozdrave dekana, Krunoslava Šmita. Rekao je da smo “večeras u jednoj od najvećih i najfunkcionalnijih dvorana u gradu Zagrebu”, “dvorani nobelovca”, u kojoj je 15. rujna 1942. predavanje o opasnostima atomske bombe održao i nobelovac, veliki fizičar Max Planck, te da bi “najbolje bilo da imamo tu čast da nam Davor Pavuna dođe svaka dva mjeseca”. U ovoj “godini za pamćenje” Arhitektonski fakultet “obilježava stotu obljetnicu Zagrebačke Politehnike”. Večeras ćemo “sudjelovati u jednoj vrlo intimnoj, vrlo bitnoj interpretaciji doživljaja i poimanja života u Indiji, a sve se krije ispod naslova predavanja Majka Indija i mi“.

“Dobrodošlicu svima” zaželio je i gospodin Joginder Singh Nijjar, kao predsjednik Hrvatsko-indijskoga društva, i u ime organizatora Arhitektonskoga fakulteta i HKD Napredak, te zahvalio na dolasku u “tako velikom broju”.

Skup je pozdravio i indijski konzul u Zagrebu, gospodin Jitendra Nath Majhi, rekavši između ostaloga, da je sretan što ovom prigodom predstavlja indijsko veleposlanstvo jer je veleposlanik Republike Indije u Zagrebu, Nj. E. gospodin Arindam Bagchi zauzet. Prema nazivu predavanja Majka Indija i mi, “bit će to veliko obostrano učenje – slušanjem dr. Pavune, velikoga znanstvenika”.

Prof. dr. sc. Davor Pavuna održao predavanje "Majka Indija i mi"

Došavši za govornicu, prof. dr. sc. Davor Pavuna odmah nam je dao do znanja kako je njegovo “večerašnje predavanje totalno unikatno. Čak i moji prijatelji i moja obitelj ne znaju sve ovo… Vidjet ćete razliku između predavanja kada čovjek govori svoj život i predavanja kada čovjek govori o projektu”. Svoje je predavanje prof. Pavuna posvetio svojoj dragoj prijateljici, pokojnoj pjesnikinji Vesni Krmpotić, koja je utjecala na njegova “svjedočanstva o Indiji”, pa je o njemu, pod imenom Damir, pisala i u svojim djelima (primjerice u knjizi Avatar – obnovitelj suštinske ljudske duhovnosti).

Najavivši da nam “ne će biti dosadno”, uz jednu malu ogradu: “Kad je čovjek totalno iskren, onda je krhak…”, rekao je kako je ovo zapravo “predavanje o Ženama, Majkama”. A mi smo čuli njegov krik: Majci Indiji (Mother India).

Unatoč tome, nastavio je: “ništa u ovom predavanju ne će umanjiti katolicizam i Europu, našu civilizaciju”. Jedan od poticaja “ovom predavanju bio je i nedavan posjet indijskoga predsjednika Republici Hrvatskoj”. Kad pogledate sliku Indije u svjetskim medijima, geopolitička priča ide ovako: “1,3 milijarde ljudi, 22 jezika, jedan službeni (hindi), možete saznati i broj državica… i najveća jest demokracija na svijetu”. Svih Hrvata svijeta bilo bi oko pola posto Indijaca. I onda predsjednik Indije dolazi u Hrvatsku! “Ekonomski pokazatelji, broj dolara po stanovniku”, nisu veličina Indije. “Veličina Indije je Majka Indija, a ne proizvodni koncern Indija.”

Tijekom ove godine u Indiji je bio glavni duhovni festival Kumbh Mela… “Na Festivalu Indije, tijekom tri mjeseca sudjeluje oko 130 milijuna ljudi”, to je brojnost cijele jedne nacije. A o tome u našim medijima nema ni slovca. “To pokazuje koliko smo mi komunistička zemlja koja se pravi katolička, a ne zna čija je.” To je manifestacija gdje “jedna NACIJA ima svoj duhovni festival. U ime dragog Boga i ljudi u vjeri. To je veći događaj nego kad Sveti Otac papa dolazi k nama.”

Tako je teklo predavanje profesora Pavune, koncipirano u tri segmenta: SveMir Indija (sve nešto veliko), Majka Indija (suptilnost kojom je ta Majka njega “preuredila”) i Indija i Mi, gdje smo svi mi. Bile su to zapravo tri faze Pavunina poimanja Indije i njene duhovnosti, počev od davnih šezdesetih kad se kao gimnazijalac susreo s paramoćima Tibetanaca, s transcendentalnom meditacijom ‒ zanimala ga je transcendentalna komparacija čovjeka, proučio je sve indijske mudrace, koji su baza čovječanstva, sve vjere ‒ od budizma do kabale, autobiografiju Mahatme Gandhija… Od pjesnika Rabindranatha Tagore koji je “uskladio ideale Istoka i Zapada” do autobiografije mistika-jogija Paramansa Yogananda. “Ja to nisam proučaval, ja sam se zaljubil u sve to… I sve to prije dvadesetdevet godina, prije doktorata.” I na kraju kad se pogleda geografski položaj Indije, s neprohodnom Himalajom na sjeveru, zatvorenom s obje strane, čovjek mora shvatiti da je Indija samodostatna. Ona ‒ “Majka Indija će uvijek preživjeti”. Osamdeset posto stanovništva Indije živi u selima, na zemlji i povezano sa zemljom. Živi život u središtu kojega je Žena. “A gdje je žena, tu je Dom.”

Simptomatična je scena mladoga Davora Pavune na njegovu putu kroz Indiju, oboružanoga s dva fotoaparata preko ramena ‒ kada usred Bombaya naleti na posve gologa dječačića… “Dakle, mali dječak nema NIŠTA. On je gol, golcat… A oči mu RADOSNE… Tog trenutka sam ja ”UMRO”!…, kao zapadni ‘materijalan’ čovjek.”

“Jesu li te oči bile radosne? Da! Ovise li one o multinacionalnom dohotku? Ne! Je li indijsko selo radosno? Da! Je li Indija radosna zemlja? Da!”

Razvijajući tako svoju nit vodilju predavanja preko “praznog Svemira”, dubine duhovnosti i dubine svijesti, profesor Pavuna uvodi nas u ‘Sveto Trojstvo’ MetaFizike – Bog Otac, Bog Sin i Duh Sveti koji povezani preko Točke, Energije i Zakona stoje naspram indijskih bogova: Brahma, Vishnu, Shiva. Crkva i medicina pred izazovom su alternativnih iscjeliteljskih tehnika. Svjetska medicina broji ukupno sedam medicina, dok je indijska tek jedna od sedam (a u Hrvatskoj nepriznata) a sadržana je u ayurvedama. “Dragi Bog Spava u stijenama, Sanja u biljkama, Budi se u životinjama, Živi u Čovjeku…” Pozitivno planetarno ozračje Majke Indije tek pomalo svi shvaćamo …

Ovim smo predavanjem profesora Davora Pavunu upoznali i u svjetlu doktora duhovnosti, osim sveznajućega “doktora bozona”, što smo već znali. Stoga s nestrpljenjem očekujemo njegovo sljedeće predavanje.

Za Hrvatsko-indijsko društvo piše: mr. sc. Barbara Bulat